Srbija danas govori Vukovim, a peva Mokranjčevim jezikom!

Kozar 

Mokranjčevo stvaralaštvo nije bilo jednoliko. Deo njegovog stvaralaštva, upotpunila je i muzička tvorevina “Kozar”. Kozar je horska minijatura, i originalno muzičko delo,čiji nastanak je inspirisan narodom. Pored “Desete rukoveti”, ovaj horski skerco predstavlja najviši domet Mokranjčevog stvaralaštva.  Za razliku od Rukoveti, forma “Kozara” je mnogo slobodnije odrađena. Ovo delo čine, dve narodne pesme “Cigančica” i “Kraj Vardara stajaše”. Melodijski motovi ovih pesama su slobodno razrađeni i sa novim tekstom. Prema nekoj Mokranjčevoj originalnoj inovaciji, stopljeni u jednu kompaktnu celinu. Upravo zbog te činjenice, ovo delo ima posebno mesto u čitavoj srpskoj horskoj literaturi.  Što se tiče njegove forme, ona se sastoji iz dva motiva. Uvodni kvartni poziv “Ajde, de!” , razvija prvi tematski element i imitaciono podseća na dvostruku fugu. Drugi element je srodan prvom. Pojava dura u drugom, je upravo ono sto čini kontrast između njih. Sam uvod i ovi elementi se ponavljaju i nagoveštavaju strofični rapored , do čega ipak ne dolazi. Dramatski vrhunac  je ostvaren hromatskom sekvencom na reči “le, le, le”. Kraj ove tužne priče, čini vesela melodija. To je postignuto reminiscencijom u duru, u drugom tematskom elementu.